Izrada drvenih dekorativnih predmeta

Dizajniraj svoju priču

Povrće u frižideru gubi vitamine

Paradajiz, papriku, krastavce, plavi patlidžan, tikvice ne bi trebalo držati u frižideni pa ni tokom leta. Namirnice na hladnom često znaju izgubiti dragocene sastojke i aromu.

A šta raditi tokom leta kada namirnice brzo gube svežinu

Nutricionisti savetuju odlazak u kupovinu što češće i kupovinu onoliko koliko znate da se može u toku dana eventualno sutradan pojesti. A sa marketima na svakom čošku ovo zaista i ne predstavlja problem.

Namirnice je potrebno čuvati na sobnoj temperaturi i upotrebiti ih u roku od dva dana posle kupovine.

Ako kupujete na više i vidite da namirnice propadaju, najbolje je napraviti od njih, sveže cedjeni sok u sokovniku i tako iskoristiti sve sastojke.

Povrće stavite u najlon kesu i čuvajte na svežem vazduhu daleko do sunca. Takodje namirnice i u sparnoj ostavi gube svežinu.

Paradajiz recimo u frižideru gubi likopen, sastojak koji je zadužen za jačanje srca, krvnih sudiva i zaštitu od kancera a može dobidi i neprijatan miris i ukus.

Termičkom obradom iz povrća isparavaju minerali i vitamini, zata ga danas mnogi pripremaju na pari ili još bolje jedu ga u sirovom stanju.

Svađa je zdrava – Oni koji ne beže od svađe zdraviji su

Ljudi koji beže od ispoljavanje negativnih emocija i tenzija češće boluju od fizičkih tegoba, od bolova do ozbiljnijih tegoba, kažu istraživači unirveziteta Mičigen.

Za razliku od ćutljivih osobe koje su u toku pre podneva imali raspravu i iz sebe izbacili svoje mišljenje, poslepodne su bili smireniji , bez ikakvog uznemirujućeg sadržaja. Nivo kortizola kod ovih osoba je bio izuzetno nizak.

Zato doktori sa unirveziteta savetuju da se svaki problem reši, bilo razgovorom ili raspravom, bez obzira na to da li je reč o nesuglasicama na poslu, porodici, komšijama.,.

Zato narode zdravo je zdravo se posvađati !

Naučni dokaz da je smrt samo iluzija koju su nas naučili da prihvatimo !

Ono što intrigira čoveka od samog njegovog postojanja je i pitanje ima li života posle smrti ? Ukoliko ste vernik svakako vam odgovor na ovo pitanje nije potreban ! Ali velika većina ljudi voli da vidi dokaz, bilo naučni, fizički…

Što bi značilo da je iako je telo fizički mrtvo duša i um su i dalje tu, prisutni, živi , kažu stručnjaci iz berlinskog centra za proučavanje moždanog udara i unirveziteta i Sinsinatiju. Oni su zajedno za ovaj poduhvat snimali moždane talase na nekoliko odabranih pacijenta.

Takodje tvrde da nisu sigurni koliko dugo ovo stanje može trajati i da li se ono negde premešta u nekom trenutku.

Svedoci smo mnogobrojnih iskaza ljudi koji su doživeli kliničku smrt i vratili se, neki sa mnogo većim i neobjašnjivim sposobnostima.

Sve više i češće možemo doći do zaključka, tvrdi dr.Robert Lanza, kako telo nije samo puki fizički fenomen , nego se sastoji od energije koja je kapsulirana u fizičkoj ljusci.

Pa tako kada fizičko telo umre kapsulirana energija se oslobadja i ne može biti ni stvorena ni uništena.

Dakle kada su naučnici utvrdili da energija koja je živa postoji i nakon što fizičko telo umre dolazimo do sledećeg pitanja a to je gde ta energija dalje ide ? Da li ide u neku drugu dimenziju ?

Ono što možemo da zaključimo i bez dokazivanja je to da je ljudska duša nepromenljiva i bezkonačna, sa mogućnošću da se manifestuje u bilo kojoj ravni postojanja i jedini način kojim oslobadjamo tu energiju je umiranje.

Postoje i razne teorije raznih vera od kojih je jedna da je život samo san, gdfe se budimo kada umremo, ali to zahteva novi blog post pa ćemo o tome u nastavku pričati. Sada pogledajte i video na temu život posle smrti, pa sami prosudite.

Bundeva ili Dulek – Minerali i Vitamini na stolu svaki dan !

Bundeva ( Cucurbita pepo), narandzasta, ili žućkasta, poseduje obilje dragocenih vitamina i minerala. Nezaobilazna je namirnica mnogih naroda koji je poznaju i koji su upućeni u njene hranljive ali i lekovite vrednosti. U nastavku saznajte sve o ovom inzvanrednom voćnom povrću koje možete pripremati na bezbroj načina.

Bundeva se koristi i u jelovnicima najotmenijim restoranima sveta zbog svog specifičnog ukusa i mirisa. Njene nepresušne kulinarske  ali i lekovite mogućnosti poznate su i kod nas. Od bundeve možete pripremati slana, slatka jela, može se jesti i presna, dinstana, pečena , pržena…

Bundeva – Ulje i Seme

Bundevino ulje je tamno smeđe boje, i u koncentrovanom obliku ne gubi sve korisne sastojke semenki a zbog svog specifičnog ukusa daje posebnu i nesvakidašnju aromu jelima.

Medjutim, bundevino ulje je dosta skupo pa se na njemu obično ne prži više se čuva za salate ili kao dodatak jelima. 

Takodje veoma je popularan i puter od semenki bundeve koji možete naći u bolje snabdevenim prodavnicama zdrave hrane.

Da li je bundeva voće ili povrće ?

Bundeva je u vreme cvetanja takodje važna hrana i za pčele, a bundeve cvetaju rano ujutru. Cvetovi, koji su žuti,jednopolni,ostaju otvoreni do deset, jedanaest sati a onda se potpuno zatvaraju. Taj zatvoreni cvet vene a novi izlazi sledećeg jutra i tako sve do pojave mraza.

Kada je reč o njenim kvalitetima bundeva ima lkvalitete oba, i voća i povrća, što joj daje boskonačno mnogo mešanja u kulinarskom svetu sa raznim i voćnim i povrćnim kombinacijama.

Može se svrstati i u povrće i u voće ali ipak pripada povrću.

Bundeva – Lekovitost, Hranljivost

Plod bundeve sadrži 90 % vode, zbog čega je nisko kalorična i idealna namirnica za sve koji žele da smršaju, a da pri tom ne ostanu uskraćeni za brojne vitamine i minerale.

Riznica vitamina koja se nalazi u bundevi je karotin, provitamin A, vitamin C, i B grupe – B1, B2, B3, B6 ali i niacin, folna kiselina.

Od minerala tu su : kalijum, fosfor, kalcijum, gvožđe, mnogo oligo mikroelemenata, pektini, celuloza, i druga biljna vlakna što bundevu čini lako varljivom, pa je idealna za ljude koji imaju problema sa želudcem i probavnim traktom.

Masnoća gotovo da nema, u sto grama bundeve može se naći samo tridesetak kalorija.

U bundevi možete naći šest puta više vitamina nego li  u jabuci , cvekli.

Seme bundeve se preporučije trudnicama, dojiljama, starim i osobama sa bolesnom jetrom, muškarcima koji imaju zdravstvenih problema sa prostatom !

Seme bundeve

Seme bundeve je sasvim druga priča. Ono se koristi u ishrani, narodnoj medicini jer ima čak dvadeset puta veću kalorijsku vrednost od ploda, jer sadrži pregršt belančevina, ugljenih hidrata i masti.

Posebnu efikasnost pokazuje kod dečijih glista i pantljičare.

Seme bundeve osim dece treba da grickaju svi a posebno stariji, osobe sa bolesnom prostatom, trudnice, dojilje kao i osobe sa bolesnom jetrom.

Kod ljuštenja semenke posebno treba voditi računa da se ne oljušti tanka svilenkasto zelena pokožica, jer se u njoj nalazi najviše lekovitih sastojaka.

Plod bundeve preporučuje se u narodnoj medicini kao diuretik za izbacivanje suvišne vode iz organizma, naročito kod ljudi obolelih od reume, gihta, zapaljenja bubrega, i bešike.

Bundeva je idealna i za dijabetičare, pod uslovom da je ne zasladjuju, kao i osobe sa oboljenjima želudca i tankog creva.

Čak se pokazala lekovitom u lečenju psorijaze !

Svima ali apsolutno svima se preporučuje ovo inzvanredno voćkasto povrće kuvano ili još bolje pečeno, kao i njen sveže cedjeni sok !!!

Protiv psorijaze i proširenih vena ! Važno je da bude svakodnevno na jelovnoku. Kod proširenih vena dovoljno je da se strugana bundeva stavi kao obloga na bolna mesta i drži što duže !

Jesenja sadnja cveća – Puno posla u bašti

Jesenja sadnja cveća nije tako komplikovana za one koji su već više godina u nazad posvećeni svojoj bašti, pa tako unapred znaju kada treba početi sa pripremom i sadnjom. Ali za one malo manje iskusne jesenja sadnja cveća zna da predstavlja problem.

Već sada se treba spremiti za lukovice narcisa, krokusa, zumbula i lala. Jesen je doba kada bi trebalo misliti na izgled bašte ili terase, jer mnoge cvetne vrste sade se upravo u ovo vreme, a već u rano proleće cvetaju.

Pa stoga krajem septembra i i početkom oktobra u vrtu ima najviše posla.

U ovom periodu prvo bi trebalo saditi lukovice i to početi od zumbula i narcisa, a zatim lala i krokusa. Zumbule bi bilo potrebno saditi u cvetne lonce koji nisu preveliki.

Najbolje je zajedno posaditi po tri lukovice. U zemlju se ukopava 2 / 3 lukovice, dok preostala trećina viri iz zemlje. Sve lonce sa lukovicama premesemo u vrt i zakopamo ih u jamu 20 cm duboko.

Tu lukovice ostavljamo da miruju do prvih decembarskih dana kada ih prenosimo na toplo. Tada već možemo videti i cvetne izdanke, koji će zbog rasata u tami biti skoro beli, ali će za nekoliko dana ozeleneti.

Lukovice narcisa se sade na dubini od 20 – 30 cm, ali ne pregusto nego uz razmak jer se tokom godine šire.

Ako niste u mogućnosti lukovice saditi u baštama, one se mogu saditi i u saksijama s tim da treba znati da u saksiji ima mesta za samo jednu lukovicu.

Samo vrh lukovice treba da viri iz zemlje kada se posadi. Nakon sadjenja saksija se stavlja u posudu sa vodom da bi se zemlja dobro natopila pa se ostavi da se ocedi.

Tako posadjene lukovice ostavljamo na hladno i tamno mesto (podrum), a kada se pojave bledozeleni listovi, biljke bi trebalo premestiti na hladno i svetlo mesto.

Za otvaranje listova prija temperatura od oko 18 stepeni, što označava početak cvetanja.

Lukovice zalivamo u toku celog razvoja, sve dok im se lišće ne osuši.

Baštu možemo obogatiti i cvetnim vrstama, koje zimu provode u vidu podzemnih izdanaka i razmnožavaju se deobom.

To su : Đurđevak, božur, devojačko srce, perunika…

U oktobru se sadi i dbogodišnje cveće i to u vidu već formiranog rasada, koji je otporan na zimu. To su : bela rada, dani i noć, turski karanfil, nezaboravak…

Ovo cveće je potrebno saditi na rastojanju od oko 20 cm, a turski karanfil i nešto šire. Posle svake sadnje biljke je potrebno dobro zaliti kako bi se koren što bolje pričvrstio za novu sredinu.

Jesenja sadnja cveća obezbediće vam punu lepotu i ugodne mirise u proleće.

Može li sahrana da prođe bez skupih buketa ? Šta kaže crkva ?

Skupi venci, buketi se ne pominju u crkvenim kanonima kao nešto što je od značaja za posledni ispraćaj. Možda bi novac namenjen tome bolje bilo dati porodici onoga ko se poslednji put ispraća.

U našem narodu definitivno postoji kult cveća za sahrane i poznati smo po tome što je venac veći i raskošniji to bolje. Medjutim da li ste se ikada zapitali zašto je to tako. Mislim da niko ne bi mogao da Vam da precizan odgovor.

Može li sahrana da prođe bez raskošnih buketa cveća i venaca ? Da li je to deo drevnih narodnih običaja, pravoslavnog nasleđa ili možda pomodnosti ?

Setimo se sahrane princeze Dajana koja je bila veoma ilustrativna. Milioni cveća, buketa prinošenih kao izraz poštovanja lika i dela za tragišno nastradalu mladu princezu.

Iz dana u dan desetine gomila svenulog cveća pretvorilo se u pravo smeće sa neprijatnim mirisom. Sličan scenario ali razume se u malom, vidljiv je i na sahranama u našim gradovima i selima.

Svakako je postalo nezamislivo da se pokojnik može ispratiti bez buketa cveća, sve raznovrsnijih cvetnih aranžmana od suza, venaca, buketa , buketića, po i veštačkog cveća.

Izbor je dakle veliki a to je i prvo na šta misli onaj koji je došao da poslednji put isprati nekog. Kad je već takva situacija , često se i ne pita za cenu, što cvećarima izuzetno godi, a nije retkost da posle samo par sati veliki skupi buketi i venci ostanu bez cveća.

Jasno je dakle da će to isto cveće biti prodato na nekom drugom mestu nekim drugim ožalošćenima.

Šta kaže Srpska Pravoslavna Crkva ?

Srpska pravoslavna crkva neprestano govori i ukazuje na to da cveće i venci ne samo da nisu potrebni nego su po njima čak i degutantni,

Prema crkvenim kanonima pokojnik se ispraća samo sa svećicom ali ne i cvećem i vencima i raznim aranžmanima- kaže nam protojerej Borislav Vasiljković paroh hrama Svetog Marka , ističući

Bolje bi bilo ako bi se umesto takvog troška, materijalno pomoglo porodici pokojnika ili ako bi se prikupio novac za pomoć obolelima od neke bolesti.

Samo je bosiljak izuzetak

Trudili smo se da za vas proverimo ima li za ovu današnju pojavu kakvog utemeljenja i postoji li u srpskoj tradiciji kult cveća ?

Pa smo shvatili – Novo doba , novi običaji. Ni starija srpska mitologija, ni običaji , ni narodna verovanja o biljkama ne daju nigde temelja za ovakvu današnju pojavu.

Ono što smo mogli saznati da se uz krst za vreme sahrane stavljao po koji skromni cvetić. Moglo bi se napomenuti da je bosiljak na izvestan način izuzetak. Ovoj cvet se pokojniku uglavnom stavljao oko ruke, a ponekad i na drugo mesto.

Uprkos oskudicama koje su pratile naš narod ovo pomodarstvo, venaca, suza i ostalih cvetnih aranžmana nije iščezlo, i to je navika kada se udobnije živelo.

Nažalost danas običaji sa raznih strana sveta mogu stići i u naš dom jer svet postaje jedno veliko globalno selo.

Hoćemo li ih tako lako prihvatiti sve što neko nalaže pa nek košta koliko košta ili ćemo možda razmišljati svojim glavama i pratiti pravilne savete ljudi dobre volje ?

Ponešto treba znati a ponešto bogme i imati !